Božica Jelušić | Non credo, dubito

Ne vjerujem vam ništa, oprostite na tome;

Mi smo od druge vrste, od drugoga smo tijesta.

Ne vjerujem da ima pod istim Suncem mjesta

Za našu krv, znoj , živce, raspršene atome.

Vaša su slavlja i fešte, ja u porazu grcam;

Skupljam okrajke bića, krpice kože i vlasi.

Slutim gdje se u tami moj sitni žižak gasi,

Poput zmije na suncu u trnju se koprcam.

Sumnju sivoga perja grlim u pomrčini.

Mudra je ona i ima oči jantarno žute.

Po svijeti tiho tapka, skupljajuć svoje regrute,

I tehnikama patnje uči ih u tišini.

Svima, što bijahu moji, od srca blagodarim.

Premda put bio je težak, na uzbrdnici ruta.

Ne hvatajte se više za rukav moga kaputa:

Ne vjerujem vam ništa, za oproštaj ne marim.

.

Flora Green