Željka Blažević | Tvoje

Ono što si dobio
nisu ordenje i počasti.
Nosiš se sa slikama koje noću se bude.
Svi spavaju, samo slike se bude.
Pucaju oni tamo..
Granate padaju.
Prošao je rat.
Tebi repriza svaku noć.
Spominju na televiziji Domovinu.
Zvuči kao da su spomenuli Afriku.
Kako da sastaviš sebe?
Lijekovi rade svoje.
Više ne iskačeš iz kreveta.
Ne provjeravaš jesu li zaključana vrata od stana.
Riječ : Domovina, Hrvatska - još srce ti grije.
Poginuo nisi, a napola živ si.
Gledaš ljude koji luduju.
Zazivaju neko novo stanje.
Šutiš.
Tvojih 18 godina kada si krenuo.
Kao da nikada nisi stao.
Šutiš, a unutar sebe vičeš:
Hrvatska, Domovina.
Tebi su ostali snovi.
Tebi su ostale more.
Gledaš barjak na Marjanu.
Hrvatska, Domovina,
Zdravlje načeto ratom.
Jedan od tisuća koji snove imaju.
Hrvatska, za nju sam bio.
Ništa nisam tražio.
Hrvatska, Domovina