Moj razrednički oproštajni govor tehničarima za računalstvo, generacija SŠ Zlatar, 2018. – 2022.
Maturalna večera, 30. lipnja 2022.
Piše:Martina Sviben
Riječi koje slijede upućujem Damjanu, Patriku, Zvonimiru, Branku, Dorijanu, Teodoru, Matiji, Martinu, Vedranu, Mihaelu, Stjepanu, Dominiku, Bruni, Mirku, Karlu, Luki i Luki, Marku i Marku, Filipu i Filipu te Ivanu, Ivanu i Ivanu…
Dečki moji dragi… ono što je krasilo vašu generaciju bilo je zajedništvo i otvorenost u kojoj ste jasno iskazivali što mislite.
Dva su to široka pojma – ali veoma važna. Ne da ste ih svladali, donijeli ste ih sa sobom. Složan razred ili ono staro “svi za jednoga – jedan za sve” ponekad je bio problemčić za nas u klupi okrenutoj prema vašima, ali široko gledano – to je predivna zajednička osobina.
Međutim, vi niste samo bili i nikada nećete biti samo djelić cjeline… vi sami ste 24 cjeline.
Ono ste o čemu razmišljate kada ste sami, ujutro, noću, popodne, u interakciji s ljudima. Vaše su misli ono što jeste.
Kao i kod svakog čovjeka.
Znate li što ste?
Ono ste gdje vas najviše boli, povrijedi, bocne, naljuti, svaka ste svoja nesigurnost, možda i suza, ono ste u čemu se lomite, prepoznajete izvan socijalne sredine.
I znate li što ste još?
Ono ste što vas “pogodi u žicu”, ono čemu se spontano nasmijete, svaka ste svoja želja, neostvaren ili ostvaren san, svako ste svoje zadovoljstvo. Više od svega svaka ste svoja strast, ne vanjska, ona unutarnja strast.
A nje ima u svima vama.
Učili smo o Prometeju koji je ljudima darovao vatru i pri tome nastradao. Nadam se da će vas život poštedjeti stradavanja, ali svakako budite Prometeji, VATRONOŠE, u svakom smislu – profesionalnom i osobnom.
Budite profesionalci, znalci u svojoj struci i daljnjem školovanju i radu. Ali budite i dobar prijatelj, kum, rođak, brat, sin, doći će vrijeme i da budete dobar otac i suprug – nadam se svima. Učite od drugih, i sad ste spomenuli neke vama važne uzore, učite od svakog čovjeka i pritom uvijek njegujte onu stanicu koja ste zapravo vi.
Život nije ravna cesta posuta cvijećem, ali nije ni prašuma.
Ispraćam vas riječima svojih glazbenih i književnih uzora! – jer znate da vam je raska emo i s kodom balade: pokojni američki glazbenik Johnny Cash, koji je jedan svoj album snimio u strogom zatvoru pjevajući ljudima koji su teško pogriješili: “Čitav život bit ćeš suočen s izborom!”
Kanađanin Leonard Cohen: “U svemu postoji pukotina – to je način kako se probija svjetlost!”
Arsen Dedić: “Počast se na kraju primi, ide vrijeme, bije sat. Pobjedom se poslije čini izgubljeni neki rat!”
Književnik Mehmed Meša Selimović: “Znaš li što je najljepše u životu? Želja, prijatelju!”
Od srca vam želim, ponosna na vas, da budete Prometeji, gospoda u glavi i srcu, a ne Glembajevi!
Živjeli dugo i sretno, dečki moji dragi!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.