Ivan Meroveus | "nisu sve pjesme"

vrijeme uči
ako pamtiš pogled kraju
kamo te odvodi
ako si u progonstvu
ako jesi i kad nemaš
ako i dalje bježiš
nakon svih slavlja

vrijeme te oslobodi
nisi bolji ni lošiji
i nema mjere
za ono što imaš
odvagom se zakačiti tome
poput sjene
poput psa na povodcu
i znati
to je sad i uvijek

tako reče ona
od zlatne i crvene
crnom
slično
ali u dahu
žovijalno i svečano
u trenutku zapečaćeno
kao uspon, omen i obzor
obrnuto a zajedno

i preokrene ćud
i zor
i opredjeljenje
salto mortale odlomi
u skok bez mreže
i još jednom
svaki pokret misli
opet umom zastruže
stazom koja nema staze
i sve se premeće
i sloboda i volja i izbor
k nečemu
što otkucava i diše
a nikada se ne zna
pobogu
ne zna se nikada
je li to taj most
ta modra rijeka
čvor, bilig, igračka
jesu li svi u jednom gorenje