Životi su naši kao gorske rijeke
što od vrela bistrih srljaju niz stijene,
raduju se suncu ljubeći obale,
niz slapove tutnje, orljaju i pjene.
Zamute ih nekad bujice i kiše,
iz obijesti púste potope dolinu
izbacujuć' tako iz utroba svojih
nakupljene boli, tugu i gorčinu.
Pred kraj burnog toka, sluteć' skori smiraj,
mudrošću vođene, gordu silu krote
i ljuljaju tiho moćne vale svoje
da u krilu mora zaspu od ljepote.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.