Noć. Čelo ti gori. I ćuk se čuje.
Roje se misli i bole.Sama si.
Nedostaje ruka da pomiluje,
i riječ blaga što utjehu nosi.
Oblaci.Vjetar.Oluja se sprema.
Opet tišina.Čuješ koraka bat.
Da utvara nije? Nikoga nema.
S gradskog tornja starog odbrojava sat.
Možda je neka usamljena duša?
Kao i ti,noćas,utjehu treba.
S bolom pod ruku srce svoje kuša,
tražeći riječ čovjeka il' neba.
Ruku hladnu pruži.Otvori svoj dlan.
Ima još dana,za jedan novi san.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.