Darija Žilić | Stvar

Tvoj znak je stvar, sve ostalo su živa bića. Znači li to da nemaš osjećaje? Niti meko tkivo. Udaljena si od tijela. Pretvorila si ga u priču. Sokovi su isto slova sad, miješaju se kao djeca na krevetu od tamnog drveta. I ljuska oraha sad je lađa za stvari. One koje otpuštaju vojnici. Kapelani. I možda se u hladnoći zimskog popodneva skriva ključ kojim cvjećari zatvaraju vrata. Poslagala sam figure od kositra na prozor, moja glava je već zaspala. Stvari, oblici, emocije od čelika.