Kolumne

subota, 9. travnja 2022.

Ivica Kesić | Stvaranje u pjesmi


Nikad ne osjetih oka tvoga plamen

pa u pjesmi svojoj tvoje lice stvaram,

upravo onakvu kakvu sam te snio,

u stihu i rimi, ja sebi dočaram.


Strofama ti žarim bijeli vrat i grudi

kad ih usne puste ostadoše žedne

i pretačem misli u najljepše rime

da mirisa bijele puti budu vrijedne.


Pramenje ti kose uplićem u verse,

jer ga prsti moji nikad ne dirnuše,

između redova naslutit ćeš riječi

što me duši tvojoj pred dvore vinuše.


Nad pjesmama mojim kroz koje mi strujiš

sada se skrušeno u tišini molim:

da mi te čuvaju nasmijanu, sretnu,

od sna zanesenu... baš kakvu te volim...



Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.