Igor Petrić | Vidim, ne vidim

Danas

kad ugase se svjetla

sklopit ću oči,

staviti sunčane naočale

sve dok dan opet ne dođe.

Ne da bih izgledao drugačije,

pravio se važan ili glumatao onako bez veze.

Jednostavno ne želim tamu gledati

i ovo crnilo bačeno među ljude,

koji poput bijesnih životinja

reže i bezrazložno laju jedni na druge.

Svi nešto tuđe hoće 

i nezasitni su u svojim prohtjevima,

neutemeljenim kritikama i osudama.

Jedni drugima oči kopaju i zato ne vide

dalje od sebe.

Dosta mi je svega.

Svih tih ljudi i njihovih izmišljenih matrica.

Kad bih imao prekidač,

još jučer 

prekinuo bih sve odnose između njih i života.

Poslao ih toliko daleko,

da se više nikad ne vrate.

Nemam ja taj prekidač.

Nemam ni volje.

Zato kad se svjetla ponovno ugase 

sklopit ću oči 

i staviti sunčane naočale.