Kad se studen listopadske noći,
provukla ispod vrata,
našoj kući od meda,
Ugasila se vatra na ognjištu.
Naša srca prozebla su,
noćni leptiri ugasili su svoju snagu na vrelom tijelu petrolejke.
Vjetar ogromnom snagom na prozor nosi lišće, koje pleše svoj ples.
Dok vjetar zviždi,
pjeva pjesmu o samoći.
Mi stojimo na utabanom šuštavom tepihu
čekajući novo ruho našeg života
izgubljenog u magli.
Na golim stablima jeseni.
Podijelili smo jesen na zimu,
a jedno drugo na strance.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.