Ispred otvorenih vrata
Kroz cik-cakanje
Smjenjuju se dani i noći
Gube se daljine
Zanijemile blizine
U tisućama riječi
Tražim onu jednu, pravu
Misli se poigravaju
Zarobljene u oseke i plime
Slijevaju se u rijeku nemira
Da je bar moguće
Prstima raščešljati stvarnost
I razvrstati navalu informacija
Da je sjesti u miru
Ispiti gutljaje tople kave
I ne misliti na posljedice agresije
Da je utonuti u dubok san
I sanjati bezuvjetan mir
Ujutro se probuditi i ugledati
Kako ispod mrtvog lišća
Umjesto nemoćnih ljudskih tijela
Trune odbačeno oružje svake vrste
O, mašto moja
Još si živa
Izmaštaj slobodu i mir
I neumorno je dijeli, dijeli…
Možda stigne do
Pohlepom opijene savjesti
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.