Sakupih jutros riječi - pa ih u zboru pitam,
U sonet bi li koja? Odmah nasta nervoza.
Strogih sonetnih formi svaka je od njih sita.
U sonet ne bi mrtve. Za njih je sonet groza!
A ja im onda laskam, vi ste probrana svita.
U strogoj formi živi samo Kraljevska Loza!
No one ni da čuju. Njima se poljem skita.
Srok i katrene mrze. Njima je draža proza.
Na kraju, u sonetu (mada je forma sveta),
Ja nudio sam igru na ivici nonsensa,
U nadrealnoj igri čistog spontaniteta.
No čak ni one riječi sa kvocijentom „mensa“,
Ni uz nadljudski napor nisu uspjele prozret,
Koliko draži skriva tvrdi sonetni korzet.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.