Krunoslav Mikulan | O neželjenim susretima

Kad šetam

Ulicama

Ili parkovima

Volim biti sam

Izbjegavam ljude

Pa čak i pse

Ponekad pređem

Na suprotnu stranu ceste

Osjećam olakšanje

Osjećam krivnju

Ponekad samo okrenem glavu

Zagledam se u mobitel

Preblizu su

Olakšanje osjetim

Tek kad prođu

A krivnju čitavo vrijeme

Neki sam dan tako razmišljao

I zapitao se

Izbjegavaju li i mene

Možda

Prelaze li na drugu stranu ulice

Osjete li olakšanje

Osjećaju li krivnju

Hm

Uznemirila su me ta pitanja

Jer

Lišila su me umišljenosti

Lažnoga ponosa

Osjećaja posebnosti

Ne sviđa mi se to

Volim biti poseban

U svojoj samoći pravednika

Uvijek u samoći