Kolumne

četvrtak, 10. veljače 2022.

Marija Aleksić | Balada o prolazniku


Ti što hodaš po mojim nervima

Dotičeš svaki kao zlatnu strunu

Prolaznik koji udara u oluk od bakarnog lima

Prolaznik koji topi moje srce kao šećernu vunu

Prođi već jednom, i ne sakupljaj ostatke od čaša

Znaš kao što i ja znam

Da nema ljubavi kao što je naša

Ne znam više šta da ti dam

Tebi, koji prolaziš mojim krvotokom tako glasno

Ne, i dalje mi nije jasno

Da l' postah bumbar koji od težine nikada nije leteo

Il' gavran koji svuda crno sluti

Prolaznik me oko glave obleteo

Razum mi se potpuno pomuti.

Doći ćeš, kažeš, kad mislim da je prošlo sve

Odvešćeš me daleko negde

Zadenućeš mi cvet u crnoj kosi

Otići ćemo daleko niz livadu bosi.

Čekaću te na putu sa rancem na leđima

Par stvari ću poneti samo

Lice će mi biti u magli od duvanskog dima

Poći ćemo zajedno na put tamo.

Nemoj da nosiš ništa od stvari

Želim da ti budem dovoljna samo ja

Ah, poneo si cigaretu, dobro, ne mari

Znam da sam ti neodoljiva.

Podvsesno znam, prolazniče, da nikada nećemo jedno drugo da ostavimo

Al' i ako se, ne daj bože, dogodi

Našu ljubav u kutiju stavimo

Da nikad ne izbledi u hladnoj vodi.

Prolazniče snova mojih, daleki moj 

Stani sa mnom pod kišobran ovaj

Ne idi nikad, preklinjem te jadna

Ova ljubav ne sme postati hladna

Prolazniče daljina nebeskih, ostani tu gde si

Ne prizivaj mi svece ni nebesa

Samo si ti gospodar života svog

Ti si moja ljubav, ti si moj Bog


                               

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.