postoji taj jedan osjećaj
osjećaj-ne-osjećaj
kad se budiš
budiš se s njim
uz sve ono što imaš svoje
i on, taj ne, jedno po jedno
redom dodirne
a pokrene se sam od sebe
sve što takne zatreperi
treperenje ne prestaje
bude sve zaglušnije pulsiranje
potom komadićima
potmulo drobljenje
misao koja mu dotekne
ostane bez boje
providna se raščlanjuje
u fluidne trake
koje nemaju ciljnike
tek mrse se i lebde
nedohvaćene
nezabilježene
pogledam i ne gledam
već ispražnjeno prazninama
nadomještam
i što bio je oblak
sad nema ga u modrom
a čitav svod je nešto
kroz sebe beznadno
i sve što dolje je ne
gore je bez
ne navikneš se tome
jer opet se sve okrene
i nekako nutrini prodre
kroz sve pore
žareći sve nerve
grizući kroz sredine
sinapsa krajeve
i ne staje
već stomaku se žustro zabode
vrelinom opomene
pluća koži preokrene
pa disanje grebe
struže kamenje
a um razodjene
do golotinje nijeme
u kojoj se ime jede
i sve moje dometne
do materije bezimene
u kojoj svakoj čestici
čestica nedostaje
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.