Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

utorak, 15. veljače 2022.

Ivo Mijo Andrić | Ivica Kesić: Riječ u grlu


MUDROST OPSTAJE, LUDOST JE PROLAZNA
Aforizmi, Kreševo, 2021.

Zanimljiv je i poučan književni put Ivice Kesića pjesnika iz Kreševa. Svoje prve poetske radove objelodanio je u zbirci pjesama Ispod našeg neba, kad se približavao pedesetim godinama života. Kesić je rođen 1966. kad su u bivšoj državi započele društvene i privredne reforme, koje su trajale sve do njezinog sloma početkom užasnih devedesetih godina. Imalo je sve to određeni utjecaj na njegov životni i književni put, što se može iščitati iz emotivnih lirskih pjesama uvrštenih u sljedeće dvije zbirke koje su objavljene pod naslovima: Svjetionik i Odbljesci praskozorja.

Melankolični i prefinjeni lirik u narednim se godinama počeo zanimati i za druge književne vrste koje produbljuju duhovnost i vode je u sferu humora i satire. Tako je u njegovoj literarnoj radionici iskovana ogrlica aforizama, epigrama, gnoma i sentenci, koje na upečatljiv način svjedoče o vremenu prošlom i sadašnjem. Iz tog niza dubokoumnih misli i iskaza tankoćutnog poete Ivice, izranja oštroumni ironik, alegorik i satirik Kesić, koji biranim riječima, bez dlake na jeziku, kroki potezima slika i secira sumornu zbilju bosansko-hercegovačkih i balkanskih prostora, osramoćenih suludim ratom i omeđenim staklenim mirom koga grade klonirane nacionalne i iracionalne vođe, zadojene podjelama po nacionalnoj i vjerskoj liniji. A ta linija već dugo ne vodi spajanju, nego razdvajanju ljudi na svoje i tuđe. Kao da su ljudi stvari ili zvijeri, a ne umna bića i izvor ljubavi. 

Zanimljiva je i ne tako česta transformacija i nadogradnja poetike humorom i satirom, koju susrećemo tek kod nekoliko bosanskohercegovačkih i hrvatskih pisaca. Njima se na pravi način i u punom sjaju pridružio i Ivica Kesić ovom zbirkom aforizama i drugih produhovljenih misli. Za očekivati je da će on taj novi smjer književnog stvaralaštva slijediti i u buduće te tako obogatiti b-h, hrvatsku i balkansku humorističko-aforističku scenu, uz poetsku koju je već obogatio trima vrijednim pjesničkim zbirkama.

Tematska područja u kojima se kreće aforist Kesić obuhvaćaju ratom uneređenu politiku, uništenu ekonomiju, nagrđenu kulturu i desetljećima mukotrpno građenu multietičnost naroda i narodnosti na našim prostorima. Na tom zgarištu iz pepela izniče mlado žito budućih generacija ljudi, uz koje opstaje stari ali i klija novi kukolj u vidu naraštaja spremnog na destrukciju svega što je dobro i napredno. Kako će se razvijati taj sraz dobra i zla, to ni svjetski politički i vojni proroci i stratezi, koji u sve imaju upetljane svoje prste, ne mogu proreći. Možda će stvari krenuti u dobrom i pravom smjeru, a možda i neće. Ili, kako bi jedan stari merhametli i rahmetli političar rekao: more bit bidne! A… more bit i ne bidne. Tko će znati šta se sve krčka u prirodom bogatom bosanskom loncu.

Ali, šalu na stranu. Stvarnost je bila i ostala u prvom planu, a budućnost u drugom ili… čak trećem, sve u ovisnosti od toga kako se prvi i drugi dogovore. U korist ili na štetu trećeg. Tko je tu prvi, drugi ili treći, neka svatko sudi i prosuđuje po svome znanju ili uvjerenju. Nije to piščeva dužnost jer on ukazuje, a ne prorokuje. Proroka su puni kabineti, crkve i džamije. A ni na ulici i drumu ih, jamačno, ne manjka.

Tu sliku i (ne)priliku domovinske zbilje Ivica Kesić ponajbolje opisuje u aforizmima: Naši bi političari puno lakše našli zajednički jezik, kad bi ga držali za zubima; Postao je pravi politički otpad. Stalno ga recikliraju; Otkako se na položaj dolazi po nacionalnom ključu, kopiranje ključeva je drastično povećano; Političari su prešli sve granice. Narod ih prati u stopu; Iz glasačke kutije je izašlo više zla nego iz Pandorine; Psi rata nisu u azilu za pse, nego na državnom proračunu. Ako ne vjerujte, pogledajte na internetu pojedine stavke državnog proračuna, pa će te se u to i samo uvjeriti.

Općepoznato je da je kod nas ekonomsko stanje pravo… rimovanje… velike nužde. E, tu nuždu aforist i satiričar Kesić opisuje ovako: U privatizaciji su se punili džepovi, a u reviziji-gaće; Negdje su na kriminal stavili točku. A negdje tri…; To što je olakšao državnu firmu, priznato mu je kao olakšavajuća okolnost; Kad je direktor na sastanku pitao ima li tko šta iznijeti, javio se portir i rekao: Nema, sve je već izneseno; Pošto nitko nije htio kupiti naše gluposti, počeli smo izvoziti pamet. Eto, tako mi plaćamo uvozne škart robe, izvozom domaćih umnih proizvoda. Zato nam je budućnost svijetla kao nebo pred ljetnu oluju.

O materijalnom i socijalnom stanju u društvu ne treba puno trošiti riječi. Iako ih aforist u knjizi opisuje pomno i temeljito, za ilustraciju stanja prepisujem tek nekoliko aforizama i mudroslovnih misli: Tridesetu godišnjicu mature proslavili su u restoranu, a pedesetu pored kontejnera; Nije pravda toliko spora. Ovisi šta voziš; Ne bih ja izmišljao toplu vodu, da mi nisu isključili struju; Dobro je da smo u banani. Znači da nas još nisu ogulili; Dok se mi krstimo, oni krstare. Baš zato nam je stanje u društvu… budi Bog s nama. Naravno, ako ste vjernici. Ali, ako ste ateisti onda … budi bog s vama!

Ima u ovoj zbirci - bisernici i puno drugih zrna mudrosti koja će nasmijati čitače i razvedriti im sumorne misli. Nekima će one, zasigurno, vratiti i osmijeh na lice i radost u srce.  Krug humorističko-satiričnih tema je non-stop otvoren i iz njega prepisujem još i ove, da posluže kao putokaz za ravnopravno iščitavanje i drugih umotvornih misaonih uradaka Ivice Kesića: Kroz rešeto života najlakše prolaze sitne duše; Kod nas su srčani… samo udari; Najgore je kad ljevak nekome postane desna ruka; Nije čudo što kod nas vlada zakon džungle, kad je sve više majmuna na vlasti; Tražio je da ga potkuju, a oni su ga nasamarili; Dok smo mi progledali, oni su se nagledali…

Ako vam se učini da ste neku od ovih misli već čuli ili pročitali, nemojte zamjeriti autoru što ih je ponovio. Mi, ionako, ne ponavljamo prošlost. Mi samo utvrđujemo gradivo. Baš zato nije grijeh ponoviti poneku umnu, lijepu ili smiješnu riječ koju je netko prije nas izrekao ili zapisao. Mudrost tako opstaje a ludosti su, kao i mnoge druge stvari, prolazne. Na štetu drugih i na društvenu sramotu, dakako.




Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.