Mladići koje smo voljele
bili su svjetionici
naše mladosti,
čekali su nas ispod sata
na Trgu republike,
promatrajući nas kako silazimo s tramvaja,
fokusirajući pogled na
naše vitke noge
u minicama.
Držali su u rukama ružu
kupljenu na Cvjetnom trgu,
vodili nas u skrivene kutke
Gornjeg grada ili
ljetno kino,
gdje nismo upamtile
naziv filma
već samo uzbuđenje
zbog poljupca i zagrljaja
Mladići koje smo voljele
vodili su nas na ples
u Gradsku kavanu,
na "šaru",
oh, Lapidarij je bio zakon,
ili na disko "đuskanje"
u Studentski centar.
Mladići koje smo voljele,
pratili su nas kući pješice
najdužim putem
pored forzicija i magnolija u proljeće,
pisali nam pisma na školske adrese.
Mladići koje smo voljele
nestali su u ratu,
izgubili se u PTS-u ili Alzheimeru,
u najljepšem scenariju
putuju svijetom,
odlaze u ribolov,
ili
se vole s unucima.
Mladiće, koje smo voljele
želim pamtiti
samo kao
svjetionike naše mladosti!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.