Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

subota, 22. siječnja 2022.

Erika Žilić Vincetić | Treba vjerovati u sebe i kada nitko ne vjeruje u vas. Također treba proći i iskustvo „lošeg“ pisanja, križanja, brisanja, prepravljanja...


Razgovor vodila: Jelena Hrvoj

Erika Žilić Vincetić rođena je 10. kolovoza 1977. godine. Po zanimanju prof. povijesti i hrvatskog jezika i književnosti, te zaposlena kao povjesničar u Državnom arhivu u Osijeku. Jedna je od osnivačica Društva ljubitelja književnosti „Littera Osijek". Autorica nekoliko izložbi fotografija iz fundusa Državnog arhiva u Osijeku i kataloga izložbi. Također napisala nekoliko stručnih i preglednih radova iz povijesti i arhivistike. Lektorirala i korigirala više od 20 arhivskih izdanja. Volontira, voli jogu, izrađuje vilinske kućice zbog kojih je osvanula u Jutarnjem listu, Glasu Slavonije i 24 sata (u tisku), na HRT-ovom Dnevniku, te u Dobro jutro Hrvatska.

Njen prvi roman, "Priča o kugi i nevidljivom Edgaru", svrstan je u žanr povijesne fikcije te je trenutno u pretprodaji u izdanju Naklade Cranium.

Draga Erika, reci nam ukratko kako se rodila ideja za ovu nadasve zanimljivu priču? 

Radeći kao povjesničarka u Državnom arhivu u Osijeku, izložena sam velikoj količini povijesnog gradiva koje je u kombinaciji s mojom maštom iznjedrilo roman, koji bismo žanrovski mogli smjestiti u povijesnu fikciju. Također su mi inspiracija ljudi i osječka srednjovjekovna Tvrđa u kojoj je Arhiv smješten i u kojoj provodim 8 sati dnevno. Znala sam da želim pisati o povijesti, o Tvrđi i „teškim“ i „kompliciranim“ likovima. Kada je došao pravi trenutak, sve se to spojilo u jedno i nastao je roman o Edgaru.

Tema romana razvija se između realnosti i fikcije, sadašnjosti i prošlosti. Koliko je zahtjevno bilo napisati upravo ovu vrstu romana?

Pisanje povijesne fikcije je izuzetno zahtjevno jer traži istraživanja povijesne dokumentacije, potrebno je istražiti izgled mjesta u to vrijeme, odjeća, obuća, događaji. Inače u romanu kombiniram stvarnost i fikciju, sadašnje vrijeme i prošlost, siromaštvo s bogatstvom, obrazovanost s neobrazovanosti itd. Prošetam Tvrđom da dobijem još ideja, a kada nisam u mogućnosti prošetati, gledam fotografije na internetu. Vizualan sam tip pa sam nacrtala i 29 ilustracija za knjigu koji cijelu priču i vizualno obogaćuju i zaokružuju.

Upoznaj nas ukratko s Erikom kao spisateljicom.

Pišem 3 x tjedno u večernjim satima, volim već imati naslovnicu i naslov prije nego krenem jer me to stimulira i imam osjećaj da radim „ozbiljno“. Pročitam napisano XY puta i stalno nešto mijenjam jer sam vrlo kritična prema sebi. Prije sam se više bavila „kićenjem“ teksta, a sada sam se „prepustila“ tijeku misli i pišem onako kako mi naviru misli. Opustila sam se i to se vidi, kao što se vidi i kada se previše trudim.  

Tijekom svoje prve online promocije spominjala si kako su tvoji likovi stvoreni prema stvarnim ljudima. Također si napomenula kako su živopisni i imaju mnogo mana. Kako to da si se odlučila stvoriti upravo takve likove?

Nitko nije savršen pa ni moji likovi. Iskreno u privatnom životu bježim od „savršenih“ ljudi. Svoje likove volim ih ogoliti do kosti, proučavati njihovu prošlost, analizirati njihova razmišljanja o budućnosti, iznositi strahove, snove… Osim njihovih unutarnjih razmišljanja, vrlo mi je važan i njihov fizički izgled pa su opisani doslovno u detalj s tim da su vrlo „posebni“ i po tom pitanju. Mislim da će ih čitatelji i voljeti i mrziti u isto vrijeme, ali i rasti s njima.

Zaintrigiralo me kad si navela kako za slanje rukopisa nakladniku treba imati pomalo ludila. Što bi poručila onima koji pišu, a ne usuđuju se poslati svoj rukopis dalje? 

Treba vjerovati u sebe i kada nitko ne vjeruje u vas. Također treba proći i iskustvo „lošeg“ pisanja, križanja, brisanja, prepravljanja... Vjerovati svojim instinktima kada dođe vrijeme odluke poslati svoj rukopis na neki natječaj ili ne. Ne treba odustajati nakon poraza jer budimo realni svi znaju da je J. K. Rowling čak 12 puta bila odbijena prije nego je objavila prvu knjigu o „Harryju Potteru“.

Za sam kraj nam reci, gdje se Erika vidi u budućnosti? 

Erika piše nastavak „Edgara“ tj. knjigu 2. Ukupno će ih biti 3 i kada govorim o njima, onda nazivam - kugina trilogija. Nakon toga slijedi knjiga koju bih nazvala „poluautobiografskom“ o jednoj drugoj zemlji i meni kao djetetu, a o kojem ću više kada za to dođe vrijeme. Nakon nje se ponovno vraćam u povijesnu fikciju koju kao žanr najviše volim. 
_______________________________________________

Roman „Priča o kugi i nevidljivom Edgaru“ Erike Žilić Vincetić dostupna je u pretprodaji na Facebook stranici Naklade Cranium.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.