Tijelo ostavljam
da sakrijem kako nestajem
kad me napusti odjeća
Očeva ruka poletjela bi kao avion, odvajanje od tla
trajalo je nekoliko sekundi i uvijek mi se povraćalo
kada bih se jednom našla u zraku
U kuferu iznad mog tjemena složen je božji plan,
tako je govorio i otac: držat ću jezik za zubima
dok sam pod njegovim krovom, a sad sam
ptica, ne razabirem ni jednu vrstu oblaka,
samo boga koji se kondenzira među njima,
kao direktno odgovornog
za bol u ušima, srce koje se ne može propeti,
za tebe kojeg sam odlaskom razlila,
za sitne šake kojima ne mogu
odvaliti ocu komad neba na glavu
___________________________________________
Vrijeme prije jezika, Fratkura 2020. i Kontrast (Beograd 2021.)
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.