Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
Sve je to u glavi

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

srijeda, 22. prosinca 2021.

Ljubica Uvodić-Vranić | Kako je Mara Majstorović ljekovito progovorila pjesmom

 

U Vukovaru je jučer, u gradskoj knjižnici, Mara Majstorović predstavila svoju zbirku pjesama „Prolazak ispod duge“, a ovdje je govor koji je Ljubica Uvodić Vranić održala na zagrebačkoj promociji te knjige u knjižnici Bogdana Ogrizovića 26. studenog.

Spontano ili naučeno mnogi se odlučuju da progovore o svojim strahovima, brigama, neizvjesnostima – pjesmom.

Još je veliki Tin pjevao:

„Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik

I katkad su mi drage moje rane

Jer svaki jecaj postati će zlatnik

A moje suze dati će đerdane.“


Energiju koja u nama bukne pod utjecajem neke muke možemo investirati u ispovijest nekom nježnom uhu koje bi nas htjelo čuti, a može se ispisati onako spontano kako dođe naš vodoskok asocijacija i pitanja….Stavim li bujicu na papir pa je još ukoričim, doći će do ljubitelja knjiga i pobuditi u njima njihove vodoskoke… Na taj način autor podijeli svoju muku i potakne druge da i sami naprave nešto slično. Svi smo mi učitelji i učenici – jedni drugima!

 Umjesto takvog korisnog otvaranja i dijeljenja, mnogi zatvore usta, stisnu srce, povuku se u sebe i strepe zbog onoga što se dogodilo i što im se čini da će se ponovo dogoditi..

Otvaranje kroz pisanje ili čitanje napisanog - biblio-terapija, kao vođena metoda ili nastojanje da bude samo-iscjeljenje, je dragocjeni način nošenja s vlastitim emocijama i velika pomoć onima koji tome svjedoče i na to se ugledaju. Stalno slušamo da se kod nas ne čitaju knjige a blog tome posvećen dostizao je i preko pola milijuna pratitelja.

Čitanje i pisanje je bolje od kukanja, povlačenja u sebe, padanja u depresiju ili anksioznost, poniranje u šutnju, ili  u hipohondriju….. A da je bolje od agresije ne treba ni spominjati. Samo što mogu reći je: A o agresiji da ni ne govorim!

Nastala energija kao reakcija na bol i strah, mora se negdje potrošiti u nešto korisno ili u nešto štetno što razara drugoga a time i onoga koji se s takvim ventilom služi. Ponekad čujem krivi stav – iluziju, pokušaj opravdanja za negativno ponašanje u rečenici: „Ali lakše mi je kad se izgalamim.“ – To ti se samo čini! Svaka galama ošteti tvoga sugovornika, a zapamti, ošteti više ili manje i tvoje srce.

Danas se zahvaljujemo Mari Majstorović što nas ovom knjigom podsjeća na dobar način nošenja sa svojim emocijama jer tako pomažemo sebi i drugima. Mara je kao Srna – Dinka Šimunovića nadahnula se metaforom duge.

Ugledajmo se i pišimo, čak i ako ne mislimo objaviti!

Evo kako nas potiče Renato Baretić:


„ IPAK JOŠ JEDNA

Ako si priuštim ipak još jednu

Ako mi bude bolja od svega

Ako mi bude vedra i obla

Ako mi bude topla i čista

Ja ću leć miran a zbirka će biti

Deblja za pola lista“


Čitajmo što su drugi napisali – vidjet ćemo čitajući koliko nam tuđi tekst može biti blizak…Pa svi smo mi zaista u istom čamcu! Treba čitati svaku pjesmu kao da smo je sami napisali.


I na kraju još od Baretića:

Renato Baretić: "Kadrovi kadra"

"Ljudi, pamtite! Pamtite sve što vam se zbiva. Pišite, ljudi, pišite dnevnike, bilješke, pišite svoje misli, svoje strahove, u kraticama, u inicijalima, bez obzira na gramatike i pravopise, pišite da ne zaboravite sami sebe. Konzervirajte svoje pamćenje, ne dopustite mu da se od pune linije pretvori u puki niz točaka razdvojenih sve većim prazninama. Govorite u diktafone, snimajte se videokamerama, fotografirajte se. Nitko ne može u potpunosti zagospodariti nad onima koji su uspjeli sačuvati svoje sjećanje." (Bold – Lj.U.V.)


U Zagrebu. 26.studenog 2021.


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.