Mate Milas | Krštenje graševine

U noći što vrije izdajom i strašću
Mirisom kože i usnom sladna mošta
Kleknut ću opet pred tvojom vlašću
Pa nek se s neba gromlje stropošta
 
U noći što lažju ko sjekirom maše
Zagrlit ću pjesmom bekrije, kalaše
Zaborava radost da načas nas ponese
Niz dole, niz kose, niz križevačku jesen