Jadranka Göttlicher | K a d s e p o n o v o r o d i m

               

Kad se ponovo rodim

Rodit ću se kao mačka

Bila bih mazna i tražila 

Samo ugodno i meko

Za tmurnih dana ne bih otvarala oči

Ljetne bih noći proskitala

 Zimi bih se svojim ljudima uvlačila pod poplun

Lizala bih im ruke i lice i glasno prela

Sva bi vrata morala biti otvorena jer

Bih im cviljenjem nabijala krivnju

Jako bih dobro jela i bila svima prva briga

Penjala bih se gdje god mi se prohtje

I legla gdje god mi se prohtje

Po mojem bi ritmu živjela cijela kuća

       Kad se ponovo rodim 

       Bit ću mačka s devet života