Ništa,
ništa kao prije nije.
Stalno netko nešto propitkuje
i gleda očima prezira.
Nameće mišljenje
bez reda i značenja.
Čovjek od čovjeka pogled skriva
i čini to vješto
samo da ga ne vide,
ništa ne pitaju,
samo da ga u masi ne osjete.
Sve ovo nekako poznato je
i čini se zastrašujuće.
Ništa,
ništa kao prije nije,
niti može biti sve dok
osmijeh skriven
ne vratiš na svoje lice.
Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.