Sve, da baš sve je počelo pedesetih u Parizu.
Promukli glas i noćni vlak.
Trenutak, pogled i zbogom; bila je to neka vrsta plave, osunčane trube.
Previše te volio da bi te učinio nesretnom (tako je navodno rekao Sartreu).
Tebe, rafiniranu figuru Saint Germainsa. Amerika je bila hladna i rasistička.
On je bio pimp and ... so what.
Nije pričao francuski.
Dosta vremena poslije tek te vidio na pozornici New Yorka.
Volio te radi tebe same, ne zbog statusne tjeskobe.
Čitav život ostavljao ti je poruke s turneje po hotelima, onako kratko: "Ja sam ovdje – tebe nema..."
Posjetio te par mjeseci prije svoje smrti, stajala si na balkonu, Juliette; i viknuo ti je uz glasan smijeh: "U kojem god dijelu svijeta da sam bio i ugledao ta leđa - znao sam da si to ti".
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.