Maja Kušenić Gjerek | Novi psalam, djevojka iz provincije

 

mojoj kćeri Mariji

Ona je mala mitanijska princeza

Koja se lopta sa suncem,

Na nju su mislili Proroci

Kad su pisali o ljupkoj kreposti,

Za nju su šivali haljine

Od lišća i žarkih cvjetova

U svojim stihovima gorki mistici,

Ona je Ona iz pjesama svih pjesnika,

Kad prolazi trgom zadrhte pločnici,

Jer Ona je Marija

I Ona je Eva

I Magdalena koju ljube grešnici,

Djevojka iz Provincije,

Majčino srce u zvjezdanoj jabuci,

Očeva pjena od suze u zjenici,

Srest će je mladić, dobar i sretan

U nekoj maloj, zamamnoj ulici

Da mu rodi mile sinove, a kćeri zasanja,

Da bude dragulj na vjenčanoj ogrlici,

Djevojka iz Provincije,

Ona koja zna da je središte svijeta

U lijepoj krletci između sna i svjetla,

Koja posprema rublje kao robinja,

Koja se uvijek u nježnost preodjeva

I vlada nad tisuću svjetova i planeta,

A ničim to ne odaje, mirna i skriveno sveta,

Skršena od umora, od tišine sretna,

Nju su poželjeli svi njeni preci,

Za nju su prabake hodale bose

Preko kamenja i bregova

Do slatkih svetišta bijelih crkvi,

Da je ranjenim stopalima i

Modrim koljenima od Boga izmole,

Ona je uzdah Zemlje u naručju Neba,

A ne zna tko je i koliko je

I zna da nevažno je,

Dok se saginje prema

Djetetu ili starici i šapće,

Zašto plačeš, dušo,

Tu sam - Vrijeme

Tu sam - Vječnosti,

Tvoje je lice u mojoj ruci,

Samo reci što ti treba...