Ana Bogdanić | Ljubi me u sutonu

Ne želim ostariti s nekim.
Želim nekog tko će sa mnom ostati mlad.
A toliko je starih među ovim blještavim reklamama sreće.
Ljudi bez sjaja u očima i vjetra u grudima.
Duše odustale od života
dok im tijela lutaju ulicama besmisla.
Da li je to puno malih smrti
koje čovjeka ubijaju polako dok zauvijek ne sklopi oči?
Ili je odluka preko noći
kad se sve teško što nosi složi i spusti na iscrpljena prsa?
Ne želim umrijeti prije smrti.
Želim da nam i u sedamdesetoj oči iskre,
da se kao djeca igramo dok slažemo večere prijateljima,
da putujemo dok nas noge služe, pa čak i poslije,
da ti nosiš mene, a ja tebe,
u nove zore
i zalaske.
Naročito zalaske.
Ne želim propustiti ljubav u zalazu sunca.