Mate Milas | Srdžba

Hoće l` ikad da se smiri
Gnjev u prokletoj duši
Iscrpi zemlju, divlja i guši
Korov što mržnjom se širi

Hoće l` ikad plod da sazre
Otme se korijen kandžama bijesa
Iz krjeposti zemlje, svjetla s nebesa
Oprosta zrno da barem se nazre