Dean Poss Plazonić | Boem

Naučio sam
ispuniti pukotine
svoje nutrine
ozračjem topline.
Potisnuti strah,
sumnju u boema,
pjesnika i lutalicu
što korača
po tankoj liniji snova.
Koračat ću smjelo,
korak po korak
iznad nepreglednog
ponora jave.
Ne gledajući dolje
u dubinu tame
što nemilosrdno
k sebi vuče
dušu sanjara.
Nakrivit ću šešir
pozdravljajući vedrinom
mladenačkog duha
ozbiljnost
nepopravljivog realista.
Zarobljenog
u praznini mašte
poput pustinjskog
suhog pijeska.