Djoko Erić | Kad djeca odlaze od kuće

 

Kad se djeca iseljavaju iz kuće

oni ponesu sa sobom prve mliječne zube

prve nesigurne korake

prve riječi

i ponos na našim licima

Kad djeca odlaze

oni odnesu komade namazanog hljeba

šarene lopte probušene na trnje

i strah što su tako dugo ostali a zadaće nenapisane

Kad djeca od kuće odlaze

oni ponesu svoja razbijena koljena

i poneki nos iz dječije kavge

meleme sa tih rana i naše utješne riječi

Kad djeca odlaze

oni odnose svoje male tajne

prve simpatije

razbijene čaše koje su sakrili praveći se nevješti

Kad djeca odsele

oni odnose preležane bolesti

našu strepnju nad njima

i toplinu koja će im faliti kad ozdrave

Kad djeca odlaze

oni odnose naše uzdrhtalo srce

kad se prvi put pobune

i ne slože s nama

Kad djeca odlaze

praznina se otvori

u svoj svojoj okrutnosti

taj mali rastanak prvo je prisjećanje na veliki

Nevješto jedno od drugog krijemo suze

a one teku, teku...