Naviknuta podijeliti koju riječ iz gušta
I loviti stvaralačku nit na mjesečini
Hladna i zbunjena noć se iza okna spušta
Kao divlja voćka tkam riječi u tišini
Gledam, zvijezde se na nebu gase
Čija li će topla ruka donijeti nadu
Mutna svjetla grada mrakolomce glume
Bijele ovce, manjina u crnu stadu, u hladu
Jutro bijelo usput će neke nove rime plesti
Izliječiti umore, vratiti ravnotežu
Dovršiti suhozide, razgraditi klance
S Izvora maći poluperspektive mrežu
Ili će mi između reda reći
Tiše, nisi u pravu
I zveknut me s visoka
Oštricom stvarnosti u glavu
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.