srijeda, 3. ožujka 2021.

Dejan Ivanović | Nevidljivo

  

Šetam

između četiri zida

nevidljiv kao mačka

devojčica tiho 

razgovara s lutkom

ostali razgovaraju

sami sa sobom nevidljivo

zvono na vratima – nemoguće

praveći se da nisam tu

gestom ruke teram ružne misli  

ne vidim kroz staklo

da li me možda požuruju 

kako da iskoristim ovo vreme  

koje će možda potrajati

iskradam se

da usput potražim reč

koja bi najbolje

opisala kako se osećam

sa bombom u telu

miriše na prvu oluju

u vazduhu

nešto nas smrtno muči

... nepoznato

 

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.