Milan Frčko | Zamisli

 
Zamisli da sam anđeo. Stižem u tvoj san,
kroz prozor kroz koji proljeće ulazi.
Krila sam raširio i s njima te mazim.
Naša soba je ljubavni samostan.

Svjetlo, koje iznad naših glava svijetli,
poklon je od naše iskrene ljubavi.
Postala si pjesma. Tvoj stih me mami,
kao da su ga podučili pijetli.

Mi razumijemo jezik vrbe, vode...
Ostao je na papiru tvoj miris žene
a srce me zamolilo da sa mnom ode.

Lepršaš, ljubavi, poput uspomene.
Srce je moj učitelj. Sad se duša koprca.
Tajna je veza između duše i srca.
.