Dan u kojem Crnjanski preko Nađe ulazi u moj život
kao dijete naopako rođeno
forcepsom
odrezao je moje posljednje napore da se uklopim u propisom
utvrđene standarde
(Nađa je ruska plemkinja na imaginarnom tronu)
Ona živi od šivenja krpenih lutki
u Londonu
u vrijeme koje bezglavo žuri
hukti
Ona
milina
divljina jedna koja prodire u civilizaciju
neobuzdanost koja ne poznaje matricu
krpi njene zagađene genocidne otvore
gordo ćuti i trpi
Dan u kojem se rađam kroz Nađu
dan je u kojem puštam štakore
niz kanalizaciju
spaljujem papirnate brodiće
pljujem na Evropu
- a zapravo je dan mog biološkog rođenja obilježen pucnjavom i sadnjom jednog vitog bora
rukom mog pijanog oca
osvetnika tom životu skotu
(Govorili su mi mnogo kasnije da se nijednoj Crnogorki nije kao meni obradovalo)
I da sam dobila kraljevsko ime
da ne mine
sjećanje na dozu odgovornosti
Uvijek mora neko da prkosi
ali bilo je to mnogo prije mogućnosti izbora
progona i prorokovanja
Nikad u svom selu nemoj da budeš ovca
paljenica žrtva
Dan u kojem farbam kosu i sašivam proreze na dupljama
dan je u kojem lutka krpena
postajem
pravim se mrtva
Neko nas iznad uvijek posmatra
dajem
djevojčicama da je oblače
dobacujem je dječacima da se poigraju
Neki nas događaji zarežu za čitav život
Dan u kojem počinjem da vezem plaštenicu za ćivot
dan je đavolom dan
za vještice na metli
došljake koji su posjekli
bor sa ćoška naše ulice
(smetao je prilazu novoiznikle petospratnice)
Nikad više nisam pokazala svoje pravo lice
Nikad više nisam pustila prirodnu boju kose
niti korak kroz onaj posječen ćošak
pojela sam sav mrak
kad zaustila sam riječ o poštenju
Neki nas događaji pokose
u jednom trenu
a za život cijeli
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.