Tebi, ženo, koja si druga polovica planeta
Tebi, bijeloj, crnoj, žutoj, kosookoj...
Tebi, sa sjevera i juga, istoka i zapada
Tebi, kojoj su prijetile sve oluje svijeta.
Tebi, kroz vjekove ponižavanoj,
Tebi, ko vještici na lomači spaljivanoj,
Tebi, čije su želje u glib bacane,
Tebi, mučenoj, tlačenoj, gaženoj, obespravljenoj.
Tebi, na prostorima gdje tone vedrina,
I gdje rastu nepravde teške i grube,
Tebi, kojoj zamračuju nebo čisto
Stavljajući mrenu u tvoje oko bistro...
I tebi ženo s brdovitog Balkana,
Tebi, koja si sve ratove kroz jauke ispratila,
Odbolovala muževe, sinove, očeve, djecu...
Hodala, radila i u duši patila.
I tebi, ženo, koju jede novo vrijeme
Novi svjetski poredak i nove-stare dileme:
Biti žena i majka i kućanica i ljubavnica,
Biti samosvjesna, moderna i biti menadžerica...
Tebi, s ljubavlju, da se cijeniš i znaš:
... da samo ti možeš rascvjetati život
I koračati hrabro kroz sva vremena,
Padati, ustajati i ići kroz oluje
I biti dostojanstvena, biti ŽENA!
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.