 |
| Na slici: Muzejska arhiva, Hlebinske kiparice na djelu. Fotografija je vlasništvo Marije Hegedušić |
Govori jedna ptica da ima takvih žena
Koje s postelje siđu, odmah nogom u trnje.
Nekad im dođe zora u kavi razblažena
Pa se sestara sjete, rasutih svuda ko zrnje.
I odmah bi da kažu nešto u njihovo ime;
Svakoj buket u njedra i moćnu riječ u usta.
Svima hrabrost da zimu neljubavi prezime,
Da ih ne uguši tamjan i ne proguta sustav.
Negdje ih nazire oko, u rijetkoj izmaglici,
U polju riže il' trske, u grmljavini grada.
Gdje im snaga pod valjkom nestaje u matrici
I gdje im govore kako "živi se ovdje i sada".
Te Žene čija je mladost prošla u mislima starim
Dok su čvornatim pismom svijetu pisale čitko.
Koje su svima rekle HVALA i BLAGODARIM,
A da se njima nikad nije zahvalio nitko.
Žene što između nesna u biblioteku žure,
Žene kojih se nitko za njihov Dan ne sjeti.
Žene što panjeve teške tešu u moćne skulpture,
Jer ljepota na svijetu ne smije izumrijeti.
8. ožujka 2021.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.