Ivan Taridan | Uspavanka cvrčka i mora

Odzvonila ponoć.
Mirno more još više utihnu.
Cvrčak kao da tiši poj
Sad dahnu.
Sve je tiho.

Njen lik mi dozva cvrčka poj
Jer i kraj nje sada
Poj neki cvrčak sklada.
Isti na prostranstvu mora,
Svježini gora
Il žita zlatu.

Cvrčka tiha sonata
Tišinom mora ko lahor
Na njena vrata
Nek bude joj noćas raspjevan kor.

U pjesmi cvrčka tihoj ko tajna
Šapni joj more nek slatko sanja.
Pjesničko te srce prosi.
Šapni to onoj
Što ime tvoje nosi.