subota, 9. siječnja 2021.

Libero Kokotović | Dišem

 

Dišem,
kroz nabreknuto bilo osvrtaja,
na neku obalu, okaminu ili granu smreke.
Osama ima ljupku opnu boli,
ponekad je glasna i umiljata,
a razdire samo u satima između malih brojeva.
Vrijeme će pokriti razvaline izdaha
i odlijepiti od sanjive tmine
ali neće nas podučiti gipkosti dozivanja.
Dišem kroz postojanje u klupku utišanog bijesa
koji se mjeri zubima i nepcima
u riječima koje su se putem razdvojile
u pravcu nepravilnog gibanja,
ponekad se raspuste u tišini,
samo ponekad

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.