Kad s večeri konačno legne
tvoj vjetrom načeti jarbol;
još dok te zuje brige
kako pak skrpiti jedra,
kakvo će sutra vrijeme;
posluži šapat za laku noć:
(Šapuće vatra zlatu da ne zabrazdi u čemeru)
- Osjećaji su sjajne sluge i kobni gospodari.
(Šapuće voda ognju da ne zabrazdi u bjesnilu)
- Osjećaji su sjajne sluge i kobni gospodari.
(Šapuće humus valu da ne zabrazdi u grohotu)
- Osjećaji su sjajne sluge i kobni gospodari.
(Šapuće korijen glini da ne zabrazdi u nijekanju)
- Osjećaji su sjajne sluge i kobni gospodari.
(Šapuće metal krošnji da ne zabrazdi u gordosti)
- Osjećaji su sjajne sluge i kobni gospodari.
(Šapuću jedno trećem da ne zabrazde kroz igrokaz.)
U ritmu zatišja toneš u san
sidreći se u budnosti,
upirući moćni sekstant
u naplavine praska,
s veseljem što te s jutrom
gladne razvezuju krijeste.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.