Željko Bilankov | Samo naše ljeto

 

Još uvijek vjerujem

kako sunce za nas 

dio sebe čuva

i da je more skrilo

komadić vreline

u modrini svojoj.

I kad konopi broda

svezani budu

ja znam da će se

čudom odvezat sami,

jer moramo tamo

gdje sreću smo našli.

Tad nikoga neće biti

na voljenoj plaži,

tek tamaris dragi,

još topli obluci 

i sjećanje jedno

na poljupce žudne.

A sunce i more opet

oživjet će ljeto,

priljubiti tvoje 

uz moje tijelo

i rasplamsati vatru što stalno tinja u nama!