Vladimir Tomaš | brodoluk

svaki je vjetar prevara da svijet diše lebdeća koliba pristanište je mnogim pticama kada mašću ispljunem let iz vode ustaju suhe zvijeri pomislim da sam faraon jer znam da je povijest izdaja a mi smo buduća povijest zaostala u plovidbi kipovi svakako kipe pljuju paru parabroda koji se topi na svjetlu tlu je dovoljno vjerovati da će bog zaplakati nad nama jer sve mora živjeti sve mora ploviti makar trenutno postoji tako i kukac živi pa eksplodira jer je svjestan metamorfoze bez obzira na plimu i oseku koje su tako lažne