Snježana P. Lončar | Ljubav je ubijena

Ljubav je ubijena u poslijepodnevnoj smjeni
Negdje između 14 i 22
Dok su se stolnjaci
Nadstolnjaci
Trake
I salvete
Gomilale pod utrnutim prstima
Ništa se nije čulo od huke sušilice
Od treskanja i poskakivanja perilice
I dreke glave vešeraja
Ništa se nije vidjelo
Od zidnog sata
Podešenog da kasni ravno minute 3
Na koji su sve oči bile uprte
Cijelo to vrijeme
Od 14 do 22
(Ima li kraja? Ima li kraja?)

Zapravo...Mora se to spomenuti
Neki tvrde
(A to su oni s bolovima u leđima
I ukočenim nogama
Oni s utrnulim prstima
Oni s očima na zidnom satu)
Kako su vidjeli sjenku nejasnu
Gdje odmiče
K stajalištu stodevetke
Negdje iza 22

Istina je da nitko istinu ne zna
No eto
Prema statistikama stručnjaka za ljubav
Ona uvijek ubijena biva
Upravo u  poslijepodnevnoj smjeni
Između 14 i 22