Poklanjam ti samoću
uredno upakiranu u najfiniju tkaninu,
svoje ruke
i riječi od kojih se nerado odvajam.
Radi s njima što hoćeš.
Baci ih ili vješto upotrijebi,
meni je svejedno.
Sjeti se ponekad priča o postanku,
odrastanju.
Nemoj ih puno mijenjati
i nastavi dalje.
Ako želiš, na kraju,
baci se na postelju od stakla
i ne zaboravi spomenuti moje ime.
Možda uspiješ
probiti sve barijere na putu prema dolje.
Možda uspiješ osvojiti svijet.
Možda …
Godinu za godinom
i tako tisuću puta
pokušavao sam napraviti nešto,
a sada ti prepuštam sve.
Ovo svijet je tvoj,
u njemu rasti,
uživaj,
ja vraćam se kući.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.