Kolumne

četvrtak, 8. listopada 2020.

Igor Petrić | Izgubljeni svijet


Poklanjam ti samoću

uredno upakiranu u najfiniju tkaninu,

svoje ruke 

i riječi od kojih se nerado odvajam.

Radi s njima što hoćeš.

Baci ih ili vješto upotrijebi,

meni je svejedno. 


Sjeti se ponekad priča o postanku, 

odrastanju.

Nemoj ih puno mijenjati 

i nastavi dalje.


Ako želiš, na kraju,

baci se na postelju od stakla

i ne zaboravi spomenuti moje ime.


Možda uspiješ 

probiti sve barijere na putu prema dolje.

Možda uspiješ osvojiti svijet.

Možda …


Godinu za godinom

i tako tisuću puta

pokušavao sam napraviti nešto,

a sada ti prepuštam sve.


Ovo svijet je tvoj,

u njemu rasti, 

uživaj,

ja vraćam se kući.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.