Marica Žanetić Malenica | Svi ćemo u prah

„Ionako ćemo svi u prah,

to jedina je pravda“,

reče čovjek hodajući ulicom

pogleda tupa, izgubljena,

i ulovi mi raštrkane misli

svojom praznom udicom.

On ode u nepoznato, 

ja nastavih o prolaznosti,

o pravdi, o pepelu i prahu,

svemu što reče

to lice borama opečaćeno,

o njegovu i mojemu strahu.

I krenem na mjesto sretnije

od ove sive ulice

kojom nesretne duše lutaju,

da u domu svom nađem mir

i čarolijom sve to ulično blato

pretvorim u ljubav –

jedino čisto zlato.

(iz zbirke „Žena svojih godina“)