Ukrasti maglu s krovova jutru,
koprenom zore ogrnuti stud,
rosu za žeđ međ' prste pustiti
dok brodice se sidre u luku,
a korito čeka riba mrijest.
Kestenjasto, jabukamirisno,
u terakotu lišća, iz ruja,
tiho gazi zrela jesen zlatna.
Kistovi naši u istoj čaši,
tijela utekla u plahte bijele.
Nad boje sutona nagnuti čas,
za sliku dana dovoljno li je?
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.