Na vrhu stare krošnje jabuka zaostala
od berača se sakrila i neobrana ostala.
Gledala je ona na naš svijet s visoka,
sve podrugljivo i važno, onako ispod oka.
Sunce ju je mazilo, vjetrovi je željeli skinuti
al' se tvrdoglava jabuka nije dala otkinuti:
"Neću se ja kupati u sokovima hladnim.
Neću da završim u ustima gladnim!"
Razmišljala je tako dok mraz ju je gušio
vjetar ju je jesenski sve više, više sušio.
Kiša je hladna njenoj glavi prijetila
dok se na nju nije jedna ptica sjetila.
Sletjela na granu i kljucati je stala
dok ponosna jabuka nije s grane pala.
Završila je tako kao ptičja hrana
sad proljeće čeka opustjela grana.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.