Andreja Kešić | Tišina

Kada sve prestane
A prestat će
Hoće li tišina zavladati
Uskim prolazima svijesti
Hoće li koraci umjesto obećanja
Odzvanjati mrakom u kojem
Sve si ti
Samo ti
Kada sve prestane
A prestat će
Hoću li osjećati žaljenje
Što vidim jasnije
Hoću li voljeti ponovo
Zastarjele i odbačene predmete
Istinama pokrivene

Kada sve prestane
Meandar moje rijeke osjećaja
Presušit će na proljeće
Pticama grabljivicama
Ličit će na odbačenu kožu zmije
Šuštavu mustru prozirnih zaborava
Koje se ne želi dodirnuti
Niti po cijenu spoznaje

Kada sve prestane
Iskopat ću tunele
Svjetlost ću zarobiti
Ispod Sunčeve sjene
Tik ispod površine
Život te crvenim daruje
Poravnanjem stijena očitosti
Raspršuje silinu želje
Usporava vrijeme

Kada sve prestane
Postojat će i dalje
Nekome drugome
Bit ćeš ono što ja sam tebi
Netko drugi
Bit će tebi
Sjajno tijelo zmije
Koja u trbuhu migolji
I prerasta još jednu
Ideju o sebi