Dan se jutrom pruža kao platno bijelo,
Prošlost, crni tat, već trenutke ote,
Želio bih na njem, dok još bude cijelo,
Nacrtat bar jednu šaru dobrote.
Slušam li se pomno u toj skromnoj želji?
Bi li to bjelini bilo nedostatno?
Što će na to reći drugi risatelji?
Bit će, mnogu špahtlu zove ovo platno.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.