Vidim te, mladiću moj!
Trčiš kroz žitno polje
sa stručkom makova.
S usana ti moje ime čitam.
Besjedim vjetru
da te ne sputava,
kako bi mi stigao do noći
pod krošnju stoljetnu,
bujnu krošnju naše ljubavi.
Vidim te,
smješiš mi se.
Ja ruke širim i žudim.
Još malo
i za koji tren
obgrlit ćeš mi kose
srebrom posipane,
šapatom probuditi sve moje
što me odavno ne sluša.
Vidim te, mladiću moj!
Na dva kotača te čekam,
a ti s trešnjinim štapom
juriš koliko te noge nose.
Ko svakog dana
dolaziš mi dati dio svoje mladosti
koja se ogleda u tvojim očima,
kako bi nam kupila još pokoji dan.
Dolaziš mi dati
onaj dio neba,
baš kao kad smo ležali
u nepokošenoj travi
otvarajući vrata današnjih dana,
otkrivajući nas.
Vidim te, mladiću moj.
Bogu zahvaljujem,
što te vidim.
Zahvaljujem
na crvenim laticama koje nosiš,
što ukrasit će stol
moje nepomične terase,
koja tvojim dolaskom
oživljava
sve godine moje sreće.
_____________________________________________________
Zbornik Recitala ljubavne poezije „Hod se nastavlja - Željka Boc“
Marija Bistrica 2019. godine
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.