Kolumne

srijeda, 10. lipnja 2020.

Tomislav Marijan Bilosnić | Umoran uvijek sa sobom




Moje noge moje ruke
i jorgovan tvojih uspomena
svakim novim korakom
povlače se ispred noći
Umoran uvijek sa sobom

Očima sveca ja te ljubim
a ti ranjena i lakoma
misliš da su neodlučni anđeli
konji u pomamnom beskraju
Umoran uvijek sa sobom

Nema se čemu nadati
nama je do jutra plesati
sve dok se zemlja ne umori
u našoj igri svjetlosti
Umoran uvijek sa sobom

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.