Mate Milas vs. Oleg Antonić | Život drugih / Nijeme poruke / Spokoj oko mene / U zapećak snova / Toplina

Mate Milas: ŽIVOT DRUGIH

Nemoj biti ljuta, takvih puno ima,
Pipcima praznine tuđe mane traže,
Pa u tami, krišom, rašire to svima,
Ne znajuć da samo niskost svoju snaže.

Ne trebaš se, dijete, obazirati na to,
I za takve uvijek imaj osmijeh drag.
Pa na praznu podlost, nastoj ko u inat
Blistave vedrine ostaviti trag.


Oleg Antonić: SPOKOJ OKO MENE

Uspjela sam što si meni svjetovao,
ustrajala kad je zloća rasla bijesna,
iznijela prazninu sebi dok je tijesna;
zahvalna za spokoj koji si mi dao!

Ponijela me slika svijeta što se smije,
lakoću sam tvoju podijelila drugom;
plativši samoćom, ponirući krugom;
što ću sada, mili, jadnija no prije?


Mate Milas: NIJEME PORUKE

Opor ti je osmijeh, ugasla vedrina,
Vjeru u ljude zagrizla je zloća,
Zacijelila nije ranjena nutrina,
Utjeha je duhu spokojna samoća.

Nek liječi gorčinu samotan smiraj,
Čežnju za bližnjim raspirit će vrijeme,
Opreznije, dijete, suputnike biraj,
Slušaj mjesto riječi poruke nijeme.

Oleg Antonić: U ZAPEĆAK SNOVA

Selfija na fejsu vidjela sam dosta,
pomislila rijetki bez osmijeha žive.
Pretpostavke moje, sve odreda krive,
podigle mi status nezvanoga gosta.

Ne brini se! Idem sa sobom se sresti.
Bližnjemu ću biti nečujna tek bova.
Pobratimstvu lica u zapećku snova
ganutljive odsad opaske ću plesti.

Mate Milas: TOPLINA

Ljudi su ko vatra u studenoj noći,
Posvud plamsa žar kreposti i sreće,
Al' za istinu moraš k plamenu poći,
Da ugrije ti dušu il' da te opeče.

Vidim, još si ljuta, izdaja te muči,
Smeta ti i odsjaj varljivoga plama,
No prići ako nećeš niti jednoj luči,
Ostat ćeš sred mraka promrzla i sama.